Krapina

Iz povijesti Krapine

Krapina se prvi put spominje 1193. u crkvenim dokumentima. Kralj Ludovik I. Anžuvinac dao je samoupravu Krapini 1347., a nakon njegove smrti je kralj Sigismund Luksemburški 1399. darovao Krapinu grofu Hermanu II. Celjskom zato što mu je spasio život nakon poraza u bitki kod Nikopolja 1396. te ga je brodom prevezao Dunavom i Crnim morem do Jadrana.

Knez Fridrik II. Celjski, sin kneza Hermana II. Celjskoga, zaručio se u dobi od dvadeset i četiri godine s dvogodišnjom Elizabetom, kćerkom kneza Stjepana II. Krčkoga Frankopana. U povodu njihova vjenčanja Elizabetin se stric Nikola IV. Frankopan obvezao dati miraz od 32000 dukata, ali je umjesto novca Fridrik dobio mnoge frankopanske posjede.

Elizabeta je 1405. s devetnaest godina rodila sina Ulrika II. u Krškom. Zbog Fridrikove zle, surove i podmukle naravi brak između Fridrika i Elizabete bio je nepodnošljiv te su njih dvoje živjeli odvojeno od 1414. do 1422., kad je Fridrik u Krapini ubio Elizabetu u noći na spavanju.

Fridrik je nakon ubojstva supruge pobjegao u Budim sestri Barbari Celjskoj, drugoj ženi kralja Sigismunda Luksemburškog, a Elizabetu su pokopali u Celju.

Nakon ubojstva Elizabete, Frankopani su jedva uspjeli vratili svoje posjede, koje su Fridriku Celjskom dali u miraz.

Fridrik se nakon ubojstva supruge oženio Veronikom iz Desinića, zbog čega se njegov otac Hermn II. Celjski razbjesnio te ga je kaznio zatvorom, a Veroniku je dao pogubiti.

Nakon očeve smrti Fridrik je naslijedio mnoge posjede knezova Celjskih i doživio starost od devedeset godina.

Ubojstvom Ulrika II. Celjskoga u Beogradu 1456., izumrli su grofovi Celjski. Katarina Branković, udovica Ulrika II. Celjskog, prodala je 1457. Krapinu.

Nakon napada Turaka 1473. stanovnici su izgradili bedeme oko staroga grada Krapine uz potporu kralja Matije Korvina, koji je bio od 1488. do 1490. vlasnik krapinskog vlastelinstva. Nakon Matijine smrti Krapinu je naslijedio njegov sin Ivaniš Korvin, a od 1504. bila je u vlasništvu njegove udovice Beatrice Frankopan. Nakon Beatricine smrti je Krapinu naslijedio njezin drugi suprug Juraj Brandenburški i prodao je Keglevićima. Jedni od budućih vlasnika Krapine bili su i Draškovići.

Izvori

Hrvatski biografski leksikon, 4. sv., glavni urednik Trpimir Macan, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1998.
Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 2004., 6. sv.
Modruški zbornik, Vol.4-5 No.4-5 Siječanj 2011.
http://www.enciklopedija.hr/
http://www.tzg-krapina.hr/
https://darkoantolkovic.wordpress.com/
http://www.propisi.hr/

Kako stići do Krapine

Krapina se nalazi 57 km sjeverno od Zagreba.

Ostatci utvrde Krapina nalaze se na brijegu poviše središnjega dijela današnje Krapine. Od Turističke zajednice u Magistratskoj ulici 3 treba desetak minuta hoda Starogradskom ulicom do staroga grada Krapina.

Koordinate: 46.166536, 15.869031

Galerija fotografija

: Željeznička pruga, rijeka Krapinčica i Celjska cesta nalaze se između Hušnjakova i očuvanog dijela utvrde Krapina.

: Suvremena skulptura neandertalca poziva u obližnji Muzej krapinskih neandertalaca na Hušnjakovu u Ulici Vilibalda Sluge bb.

: Sin kralja Matijaša Korvina Ivaniš Korvin, oženjen za Beatricu Frankopan, umro je 12. listopada 1504. u starom gradu Krapina, a godinu dana kasnije ondje je umro i njihov sin Krsto.

: U starom gradu Krapini je Fridrik Celjski nožem na spavanju usmrtio 1422. svoju ženu Elizabetu Frankopan, navodno, zbog ljubavne veze s Veronikom Desinić. Snimljeno u listopadu 2011.

: Nakon smrti Beatrice Frankopan 1510. je Juraj Brandenburški, njezin drugi muž, zbog rasipničkog života prodao stari grad Krapinu banu Petru Kegleviću.