Iz povijesti
Stari grad Lobor spominje se od 1259. Otada je imao više vlasnika. Grofovi Celjski dobili su ga 1399., Jan Vitovec od 1457., Ivaniš Korvin od 1494., Keglevići od 1525 do 1905.
Nakon smrti Ivaniša Korvina 1504., Lobor je naslijedila njegova udovica Beatrice Frankopan.
Petar Keglević došao je u posjed Lobora 1525. Kad je krajem 16. st. Petar Keglević izgradio velik dvorac Lobor u ravnici, stari Lobor je napustio te je ta utvrda u narodu prozvana Pusti Lobor.
Zanimljivost
Jedan od prvih vlasnika Lobora u 14. st. bio je plemić Thomas Niger, tzv. Crni Toma Loborski. O njemu postoji legenda koja kaže kako je otimao lijepe djevojke i žene iz svoga kraja, dovlačio ih u svoj dvorac Pusti Lobor gdje je s njima grubo postupao. Toma Niger našao je svoje mjesto i u prozi Marije Jurić Zagorke.
Izvori
- Hrvatska: Turistički vodič, glavni urednik Josip Bilić, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1998., str. 468.
- Modruški zbornik, Vol.4-5 No.4-5 Siječanj 2011.
- http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-55-2003-12-07.pdf
- https://zagorkinkutak.wordpress.com/djela/plameni-inkvizitori/
Kako stići do Pustog Lobora
Lobor je naselje na sjeverozapadnim obroncima planine Ivanščice, udaljeno 9 km sjeverno od Zlatara. Pusti Lobor malen je stari grad u ruševinama koji se smjestio na 520 m nm.
Iz središta Lobora, gdje će nam zdesna biti župna crkva sv. Ane, a na brijegu druga crkva Majke Božje Gorske, nastavimo cestom prema sjeveru.
Vozimo se uz potok Reku kroz klanac tri kilometara. Proći ćemo pored vodocrpilišta i nakon desetak metara skrenut ćemo desno na šumski mekani put uz potok Dugi jarek.
Vozit ćemo se uz potok nekih četiristo metara do proširenja gdje ćemo ostaviti auto. Odmah uz to proširenje improvizirani je mostić preko potoka i putokaz za Pusti Lobor. Ruševine se nalaze upravo na vrhu brijega s desne strane kad se prijeđe potok.
Prijeđemo potok i blatnim šumskim putom nastavimo ravno do sljedećeg putokaza za Pusti Lobor. Hodajući šumskim putom proći ćemo pored usjeka među brdima s desne strane i nastaviti ravno još pedeset do sto metara do drugog putokaza gdje ćemo skrenuti desno na šumsku stazu.
Šumska staza prema Pustom Loboru penje se na drugo brdo, zaobilazi usjek među brdima i zatim se penje prema vrhu prvoga brda gdje se nalazi stari grad.
Staza prema Pustom Loboru markirana je, ali su oznake dosta rijetke. Teren je poprilično strm, staza uska i skliska. Na jednome mjestu staza prelazi preko izvora obraslog visokom travom. Dosta je drveća posječeno, tako da je teren uz stazu mjestimice gotovo okomito odsječen.
Potrebna je dobra obuća, štap kao oslonac i oprez.
Koordinate za Pusti Lobor: 46.178533, 16.064589
Galerija fotografija
-
- Prijelazom improviziranog mostića polazi se na šumski put prema Pustom Loboru.
-
- Putokaz jasno usmjerava ka gradini.
-
- Blatnim šumskim putem prolazi se pored usjeka među brdima, ide se ravno do drugog putokaza, odakle se skreće na strmu šumsku stazu prema Lobor gradu.
-
- Nakon prvog uspona na drugo brdo slijedi dionica gdje se uska i skliska staza penje bočnom stranom drugoga brda. Uz stazu je gotovo okomita padina. Tom se stazom zaobilazi usjek između brda.
-
- Kad se zaobiđe usjek među brdima, nastavlja se uspon na prvo brdo, prema ruševinama Pustoga Lobora.
-
- U srpnju je vegetacija bujna pa se Pusti Lobor nazire tek kad mu se pri vrhu dođe blizu.
-
- Nakon napornog uspona, klupa i stol za odmor ugodno su iznenađenje unutar ruševina Pustoga Lobora.
-
- Ruševine Pustog Lobora, koji je bio dimenzija 16x7m, gotovo je nemoguće obići s vanjske strane jer se ta utvrda smjestila na šiljastom vrhu, na 520 m nm, iznad potoka Dugi jarek.
-
- Jedan o vlasnika Pustog Lobora bio je Toma Niger (Crni Toma Loborski) koji se kao lik našao na stranicama romana Plameni inkvizitori Marije Jurić Zagorke.
-
- Utvrda Pusti Lobor imala je u prošlosti stambenu namjenu. Snimljeno u srpnju 2015.
-
- Slijedi polagan i oprezan povratak po strmim kosinama, gdje je prorijeđeno drveće zbog sječe
Interaktivna karta
Topografska karta
izvor arkod.hr
[…] https://lako.com.hr/2017/03/17/lobor/ […]